Marko Dadić

Kako da uništite projekat u četiri jednostavna koraka

Poslednjih nekoliko decenija osnovni način na koji organizacije vrše svoje poslovanje jeste organizovanje aktivnosti kroz projekte i na tom putu suočavaju se sa brojnim izazovima...

Marko Dadić

Menadžer


Poslednjih nekoliko decenija, projektno organizovanje aktivnosti je jedan od glavnih načina na koji organizacije sprovode promene u svom poslovanju. Uglavnom, osnovna aktivnost kompanije se smatra „operativnim poslom“, tj. „run the business“, dok se inicijative koje imaju za cilj da promene neki deo poslovanja organizuju kao projektne inicijative. U zavisnosti od zrelosti i strategije organizacije, projektne inicijative mogu biti manje ili više strukturirane, ali ih u svakom slučaju karakterišu sledeće ključne karakteristike: - Imaju jasno definisan poslovni cilj - Resursno su ograničene - Projekti se ne ponavljaju
Iako skoro sve organizacije danas sprovode projekte, procene uspešnosti projekata su vrlo obeshrabrujuće. Prema nekim istraživanjima, i do 70% projekata organizacije smatraju neuspešnim, pri čemu veći deo ovih projekata smatraju neuspešnim zbog probijanja planiranog budžeta. Imajući to u vidu, prostor za unapređenje praksi u upravljanju projektima je izuzetno veliki, te su u ovom tekstu izdvojene neke od najvećih grešaka koje se viđaju u praksi upravljanja projektima. 1. Odabrali ste pogrešnu metodologiju za vođenje projekta Dve najčešće prisutne projektne metodologije se mogu klasifikovati u tradicionalnu („waterfall“) ili agilnu, a obe krajnosti nose svoje prednosti i mane. Za koju god metodologiju da se odlučite, ključno je da bude odgovarajuća za konkretan projekat. Ukoliko se izabere pogrešna, vrlo je verovatno da će ta metodologija zahtevati beskorisnu birokratiju na projektu i/ili imati neodgovarajući nivo fleksibilnosti. Tipičan primer koji se koristi je: da li biste želeli da koristite agilnu metodologiju koja podstiče naknadno otkrivanje obima projekta prilikom izgradnje mosta? Izvesno da ne, s obzirom na to da su infrastrukturni projekti tipičan primer kada je potreban veći nivo izvesnosti i predvidivosti na početku projekta. 2. Ne bavite se ozbiljno upravljanjem rizicima Koliko god je organizacija zrela, tim kvalitetan, podrška projektu jaka, rizici na projektu uvek postoje i najveća greška koja se može napraviti jeste da se ne prepoznaju pravovremeno kako bi se njima upravljalo. U praksi se često nailazi na pitanje: „Zašto je važno da se bavimo nekim hipotetičkim situacijama i trošimo vreme na to pre nego što se one i dese“. Razloga je mnogo, a ovo su samo neki od njih:
- Proces identifikacije rizika stavlja projektni tim u situaciju da proaktivno razmisli o mogućim scenarijima odvijanja projekta i pripremi se na iste - Identifikacija rizika često „tera“ da se izgovore neke istine o kojima se ne priča javno - Upravljanje rizicima uključuje sve učesnike na projektu, od operativnih članova do izvrsnih sponzora, te pričanje o rizicima povećava nivo transparentnosti na svim nivoima - Ukoliko se neki od rizika ostvari, veća je šansa da će se korektivne aktivnosti sprovesti po unapred definisanom odgovoru na rizik, hladne glave i smireno
3. Ne koristite adekvatan softverski alat za upravljanje projektom Pored velikog broja savremenih alata za upravljanje projektima koji često nude i besplatne ili vrlo povoljne modele korišćenja, vođenje projekta u „Excelu“ se još uvek često sreće. Iako nespecijalizovani alati mogu pokriti neke od potreba upravljanja projektima, poput popisa projektnih aktivnosti, specijalizovani alati nude veliki broj benefita i povećavaju šansu da projekat bude uspešan, uključujući: - Mogućnost praćenja projektnih indikatora u realnom vremenu (KPIs) - Mogućnost automatizovanog izveštavanja koje povećava nivo razumevanja i transparentnosti na projektu - Sistematizovanu projektnu dokumentaciju i komunikaciju, čime se štedi vreme utrošeno na „overhead“ aktivnosti
4. Projekat nema adekvatnu podršku menadžmenta i upravljačke strukture Ovaj problem se ređe sreće u manjim organizacijama, ali u većim kompanijama i korporacijama prepoznaje se kao jedan od ključnih faktora koji može „ubiti projekat“. Menadžment kompanije koji nije aktivno uključen u projekat često može usporiti proces projektnog odlučivanja, ali i direktno blokirati progres projekta donošenjem odluka koje utiču na dostupnost resursa projektu ili uvođenje dodatnih kompleksnosti i rizika. Zbog svih tih razloga, od ključnog je značaja definisati odgovarajuću upravljačku strukturu i procese na projektu, i tek onda, na pravi način angažovati projektne sponzore.