Goran Golubović
U svetu preplavljenom AI hype-om, pravo pitanje više nije ko najbrže uvodi veštačku inteligenciju, već ko zaista kontroliše podatke, modele i odluke koje ona donosi...
Goran Golubović
Direktor
Dok se kompanije na profesionalnim mrežama utrkuju da pokažu kako koriste veštačku inteligenciju, istovremeno se urušava poverenje u digitalni prostor i sam sadržaj na temu AI. Profesionalne mreže, kao što je LinkedIn, koje su nekada bile mesto ozbiljne razmene znanja i poslovnih uvida, sve češće podsećaju na arene hiperprodukcije generičkog, samopromotivnog sadržaja.
Ako bismo sudili po objavama, živimo u dobu inflacije AI eksperata i rešenja. Nikada više stručnjaka i fenomenalnih AI rešenja. A u realnosti – nikada manje stvarnih, integrisanih AI implementacija.
Pre nekoliko dana, na jednom službenom prijemu, moj bivši šef, jedan od rukovodilaca velike regionalne finansijske institucije, postavio mi je direktno pitanje:
„Da li je to suvereno AI rešenje o kojem stalno pišeš na LinkedIn-u zaista realna stvar ili je to neki novi talas marketinga?“
Pitanje nije bilo cinično (dobro, znajući njega – možda malo), ali je pre svega bilo iskreno. I upravo u tom pitanju leži suština problema.
Zbog prenatrpanosti profesionalnih mreža generičkim objavama, agresivnim promocijama i samoproglašenim AI stručnjacima, stvara se ambijent u kojem i ozbiljna, operativna rešenja nailaze na nepoverenje u primeni. Kad ne možemo razlikovati prave objave od lažnih, poverenje se gubi, čak i u stvarne, uspešne, revolucionarne AI sisteme.
Ako je poverenje u digitalni prostor i profesionalne mreže poljuljano, kako ćemo imati poverenja u AI sisteme koji odlučuju umesto nas?
U tom kontekstu suverena veštačka inteligencija postaje strateška tema. Sledeća faza AI revolucije neće biti zasnovana na hype-u, već na poverenju.
AI je danas sastavni deo korporativnih prezentacija, strateških planova i gotovo svake ozbiljnije digitalne inicijative.
Međutim, iza talasa entuzijazma i javnih objava o „AI transformaciji“ nameće se ozbiljno pitanje: ko zapravo kontroliše ovu inteligenciju?
Gde se nalaze podaci? Ko ima pristup poslovnoj logici, podacima i modelima? Ko je odgovoran kada sistem pogreši i kako uopšte znamo da je sistem pogrešio?
Prva faza AI revolucije fokusirala se na brzinu implementacije i demonstraciju inovativnosti. Druga faza, u kojoj smo sada, fokusira se na odgovornost, regulativu i digitalni suverenitet. Za Evropu ovo više nije samo tehnološko pitanje – to je strateški imperativ.
Digitalni i AI suverenitet postaje jedan od ključnih prioriteta Evropske unije za 2026. godinu i period nakon nje. Evropa želi da bude više od korisnika globalnih tehnoloških platformi. Želi da bude kreator sopstvene digitalne infrastrukture.
To potvrđuju regulatorni okviri poput EU AI Act-a, ali i šire političke i institucionalne inicijative usmerene ka jačanju evropskih tehnoloških kapaciteta.
Nedavno, na Digital SME Summit-u, u organizaciji European DIGITAL SME Alliance i u prostorijama Evropskog parlamenta u Briselu, predstavljeno je suvereno AI rešenje KVARK, koje je razvila kompanija Egzakta. Skup su posetili kreatori evropskih politika, ministri, članovi Evropskog parlamenta, inovatori i poslovni lideri.
Predstavljanje regionalnog rešenja u takvom okruženju nije bilo samo profesionalno priznanje, već dokaz da suverena veštačka inteligencija nije samo teorija – već operativna realnost.
Evropska digitalna budućnost zavisi od pouzdanih, suverenih i inovativnih rešenja. Kompanije kao Egzakta, koje danas investiraju u takve sisteme ne prate trend – one oblikuju novu tehnološku arhitekturu Evrope.
Ekspanzija generativne veštačke inteligencije dovela je do masovne integracije AI alata u poslovne procese. SaaS modeli omogućili su brzo uvođenje rešenja, a globalne cloud platforme ponudile su skalabilnost kakva ranije nije bila moguća.
Mnoge organizacije su integrisale LLM-ove i druge AI sisteme bez jasno definisane politike upravljanja podacima. Nemaju precizno razumevanje gde se podaci procesiraju i nemaju potpunu kontrolu nad modelima. AI je postao funkcionalnost, ali ne i strateška infrastruktura kompanija.
Dominantni AI modeli i platforme dolaze izvan Evrope. Nude brzinu i tehnološku prednost, ali otvaraju pitanje strateške zavisnosti.
Ako su podaci temelj savremene ekonomije, kontrola nad njima znači suverenitet.
Zato sve više organizacija bira hibridne ili potpuno on-prem implementacije za osetljive procese. Suverena AI znači da infrastruktura, modeli i podaci ostaju pod kontrolom organizacije ili države, u skladu sa zakonima.
To nije povratak unazad. To je znak zrelosti u upravljanju tehnologijom.
U prvoj fazi AI revolucije, prednost su imali oni koji su najbrže implementirali nove alate. Brzina je bila ključna, a fokus je bio na eksperimentisanju i vidljivim rezultatima. Međutim, kako tehnologija postaje zrelija i duboko integrisana u poslovne i regulatorne tokove, sledeća faza zahteva drugačiji pristup.
Sada će prednost imati oni koji grade poverenje - kod regulatora, partnera, klijenata i zaposlenih. Evropa, sa svojom strogošću u regulaciji, ima priliku da tu rigoroznost pretvori u konkurentsku prednost. Umesto da pasivno koristi globalne platforme, može graditi suverene, sigurne i usklađene sisteme koji omogućavaju kontrolu nad podacima i procesima.
AI više nije samo tehnologija koja donosi brzinu i vidljivost. Sledeća faza zahteva strukturu, odgovornost i strateško razmišljanje, jer u svetu gde su podaci nova valuta, digitalni suverenitet postaje ključ ekonomske i institucionalne sigurnosti. Na kraju, AI postaje pitanje poverenja i kontrole - i oni koji to razumeju imaće stvarnu konkurentsku prednost.
